Prosli su dani i noci o onog kobnog dana,i u svakom cistom srcu se svila vecita tuga,za onim sto je bilo ,i za onim sto bi moglo biti a nije.Od tada poteklo je mnogo suza i sada tece,kao bistar izvor koji nas omiva,prosvetljuje,i pomaze nam da zivot gledamo ocima duse,jer one vide mnogo dalje i sire.Da zivot je nesto vecno i da je zivot igra bez granica,a smrt tako okrutna rec nije kraj,vec samo zarez u nasem zivotu.
Kada sklopim oci prema horizont vidim blestavi zrak sunca,a vi znate ko salje taj beskonacni zrak koji nam porucuje''da volimo i postujemo jedno druge kao sto je on radio za zivota svog.Jer jedino u ljubavi mozemo hodati pravednim i cistim putem''.